petak, 21. prosinca 2012.

Hrvatski jezik II lekcija VII : Imenice (uvod)


Imenice
LEKSIČKE OSOBINE IMENICA
I. Podjela imenica prema značenju
Imenice prema značenju dijelimo na opće i vlastite imenice.
Opće imenice dijele se u tri skupine: I. one koje označuju pojedinu vrstu bića, stvari i pojave
  II. zbirne imenice
  III. gradivne imenice
Zbirna imenica je ime za skup istovrsnih bića ili predmeta koji se uzimaju kao cjelina (granje, perad, lišće), znače množinu, ali su u gramatičkom obliku za jedninu. Na primjer, lišće je imenica u jednini zato što se to mnoštvo uzima kao cjelina. Množina imenice list glasi listovi. Kod određivanja roda zbirne imenice stavljamo ih u nominativ jednine i određujemo rod prema nastavku (braća -> ž. r.).  
Gradivne imenice označavaju tvari ili materiju. Uvijek se upotrebljavaju u jednini.                             Međutim, ako gradivne imenice znače različite vrste neke tvari ili materije, onda se upotrebljavaju u množini (kemijske soli, crna brašna, ...).                                                                                                     Dakle, množina gradivnih imenica ne znači veću količinu materije nego različite vrste iste materije.                                                                       
Vlastita imenica nije isto što i vlastito ime, jer vlastita je imenica jedna riječ, dok se vlastito ime može sastojati od više riječi od kojih sve ne moraju biti imenice (Sveti Petar u Šumi, Dalmatinska zagora).
II. Podjela imenica s obzirom na čovjekov dodir s onim što imenice označuju
Stvarne (konkretne) imenice imenuju nešto opipljivo ili nešto što možemo zamisliti kao opipljivo (oči, krijesnice, sjene, jezera, listanje, anđeo, ...).
Nestvarne (mislene, apstraktne) imenice imenuju osobine, osjećaje, stanja i slično (mudrost, duh, dobrota, bliskost, sreća, ...).
GRAMATIČKE OSOBINE IMENICA
Gramatičke osobine imenica su rod, broj i padež.
I. Rod
Rod je gramatička kategorija koja se očituje u slaganju imenica s drugim imenskim riječima. Kategoriju roda imaju imenice, pridjevi, većina zamjenica i neki glagolski oblici (glagolski pridjevi).        U nekim zamjenicama (ja, ti, mi, vi, se, tko, što) rod ovisi o uporabi u rečenici, odnosno o spolu osobe koja postavlja pitanje.
Rod se određuje prema nastavku imenice u nominativu jednine.

nastavci za muški rod:
čovjek Ø (ništični nastavak)
Luka (nastavak -a)
medo (nastavak -o)
nastavci za ženski rod:
kuća (nastavak -a)
svjetlost Ø (ništični nastavak)
nastavci za srednji rod:
ljeto (nastavak -o)
polje (nastavak -e)
vrijeme Ø (ništični nastavak)


Većina imenica muškog roda završava suglasnikom (ništični nastavak).                                                Većina imenica ženskog roda završava nastavkom -a.                                                                                     Većina imenica srednjeg roda završava nastavcima -o ili -e.
Neke imenice (sluga, vojvoda, starješina, knjigovođa, ...) označuju osobu muškog spola te su muškog roda, ali se dekliniraju kao imenice ženskog roda s nastavkom -a.                                                                 Da su to imenice muškog roda vidimo po tome što otvaraju mjesto pridjevu ili zamjenici muškog roda.
NOTA BENE!
Neke imenice označuju ženski spol (taj curetak, taj djevojčuljak), a ipak otvaraju mjesto pridjevu ili zamjenici muškog roda (lijep curetak, sretni djevojčuljak).
Prema tome, te su imenice muškog roda.
Neke imenice koje označuju ženski spol mogu biti i srednjeg roda, što se vidi po rodu pridjeva     (malo djevojče).
Imenica (to) momče označuje muški spol, a srednjeg je roda, što se vidi po pridjevu ili zamjenici kojoj otvara mjesto (mlado momče).

Za +5!
Imenica bol, ovisno o značenju, može biti i ženskoga i muškoga roda.
Ženskog je roda kada označuje duševnu patnju (ljubavna bol, boli).
Muškog je roda kada označuje tjelesnu bol (bol, bola).

Imenica doba (vremensko razdoblje) je srednjeg roda.
Imenica doba (glazbeni termin) jest ženskog roda.

Imenica večer je imenica ženskog roda. (Dobra večer!)

II. Broj
Imenice mogu biti u jednini i u množini.                                                                                                    Gramatička jednina zove se singular, a gramatička množina plural.
Gramatička jednina podrazumijeva: jedan primjerak, zbirna imenica i singularia tantum.
Gramatička množina podrazumijeva: više primjeraka i pluralia tantum.
Imenice koje se upotrebljavaju samo u obliku za jedninu nazivaju se singularia tantum
Takve su imenice vlastita imena - osobna imena i nazivi naseljenih mjesta (Petar, Ive, Dubrovnik), neke gradivne imenice (brašno, mlijeko, sol), ali i zbirne imenice.                       
Imenice koje se upotrebljavaju samo u obliku za množinu nazivaju se pluralia tantum
Na primjer: grablje, ljestve, Vinkovci, hlače i škare.                                                                         
Za +5!
Kada se imenice nađu uz brojeve dva, tri i četiri, one su u nominativu, akuzativu i vokativu u posebnom gramatičkom obliku koji nije ni jednina ni množina:                                                      jedan stol -> dva stola (ne stolova!).

Taj se oblik naziva dvojina ili dual.

III. Padež
Padežom se izriču različiti odnosi između onoga što riječ znači i sadržaja rečenice.                              Riječi koje se mijenjaju po padežima zovu se imenske riječi (imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi). Promjena riječi po padežima zove se sklonidba ili deklinacija.
Hrvatski jezika ima 7 padeža: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ, instrumental.
Nominativ
Imenuje nešto, najčešće rečenični subjekt, stoga odgovara na pitanja tko? što? .
Genitiv
Njime se najčešće izriče podrijetlo, pripadnost ili nečija osobina i odgovara na pitanja koga? čega? .
Dativ
Padež namjene i cilja te odgovara na pitanja komu? čemu? .                                                                 Obično ne dolazi s prijedlozima, ali kada dolazi, to su: k(a), nasuprot, unatoč, usprkos.
Akuzativ
Najčešće padež objekta (predmeta radnje) pa odgovara na pitanja koga? što? .
Vokativ
Nazivamo ga padežom dozivanja, oslovljavanja i obraćanja. Pitanja za vokativ su: oj! ej! .                                                                         Nije dio rečeničnog ustrojstva, zato se i odvaja zarezom.                                                                                         
Lokativ
Najčešće je padež mjesta i odgovara na pitanja (o) komu? (o) čemu? .
Instrumental
Padež sredstva i društva te odgovara na pitanja kim? čim? .                                                                     Prijedlozi koji otvaraju mjesto instrumentalu: među, nad, pod, pred, s(a), za.                               Instrumental sredstva ne dolazi s prijedlogom (Stižem vlakom.).
NOTA BENE!

Nominativ i vokativ su nezavisni padeži.                                                                                                               Nikada ne dolaze s prijedlozima, pa se zato nazivaju i samostalnim padežima.

Genitiv, dativ, akuzativ, lokativ i instrumental su zavisni padeži.                                                                 Nazivaju se i kosim padežima.

Gramatička sinonimija i gramatička homonimija

Jedno značenje izražava se pomoću više nastavaka (isto znači, različito zvuči).
Više značenja izražava se jednim nastavkom (isto zvuči, različito znači).
N
prvi (broj)
broj Ø
G
prvog Ø, prvoga
broja
D
prvom Ø, prvome, prvomu
broju
A
prvi
broj Ø
V
prvi
broju
L
(o) prvom Ø, prvome, prvomu
(o) broju
I
prvim
brojem

Gramatička sinonimija je pojava kada se jednak gramatički sadržaj izražava različitim izrazima.                (grč. synonimos - imenjak)
Na primjer:
D prvom Ø, prvome, prvomu
Jedan padež (jedno značenje) ima tri nastavka.
Gramatička homonimija je pojava kada se jednom izrazu pridružuje više gramatičkih sadržaja.               (grč. homoios + onoma - jednak, sličan + ime)
Na primjer:
D broju  V broju L (o) broju
Tri padeža (tri značenja) imaju isti nastavak.
Sklonidba (deklinacija) imenica
Imenice se prema nastavku u genitivu jednine razvrstavaju u 3 vrste: prva ili -a, druga ili -e, treća ili -i sklonidba. Sve imenice koje pripadaju istoj vrsti sklonidbe imaju jednake padežne nastavke.
Prva ili -a vrsta (većinom imenice muškog roda i sve imenice srednjeg roda):
N stol, Hrvoje, nebo, vrijeme | G stola, Hrvoja, neba, vremena

Druga ili -e vrsta (imenice ženskog roda i muškog roda s nastavkom -a):
N rijeka, olovka, Luka, sluga | G rijeke, olovke, Luke, sluge
 Po drugoj ili -e vrsti mijenjaju se i sve ostale imenice muškoga i ženskoga roda koje imaju u genitivu nastavak -e: ujo-uje, Ero-Ere, ...

Treća ili -i vrsta (imenice ženskog roda s ništičnim nastavkom u nominativu jednine):
N laž, noć, kost | G laži, noći, kosti

Hrvatski jezik II lekcija VI : Promjeljive vrste riječi (uvod)


II. PROMJELJIVE VRSTE RIJEČI

IMENICE ZAMJENICE PRIDJEVI BROJEVI
Imenice, zamjenice, pridjevi i brojevi zove se i imenske riječi. One se mijenjaju po padežima. Promjena riječi po padežima naziva se sklonidba ili deklinacija (lat. declinare - ukloniti, odvraćati).
Pridjevi se također i kompariraju (uspoređuju) (lat. comparare - usporediti).
Osnovu imenskih riječi dobivamo kada oduzmemo nastavak u genitivu jednine.
GLAGOLI
Glagoli se mijenjaju po licima pa se ta promjena naziva sprezanje ili konjugacija.                                  (lat. coniugare - sklopiti, vezati, upregnuti zajedno)
Glagolske kategorije su: lice, broj, vrijeme, vid i način.
Glagoli imaju dvije osnove: I. infinitivnu osnovu koju dobivamo oduzimanjem nastavka -ti/-ći
 II. prezentsku osnovu koju dobivamo kada u 3. licu množine oduzmemo nastavak za prezent 

Hrvatski jezik II lekcija V : Gramatičke kategorije



Gramatička kategorija predstavlja razred (vrstu) u koji se svrstavaju pojedine riječi ili oblici riječi s obzirom na svoje gramatičke osobine.
Vrste gramatičkih kategorija: 1. kategorija vrste riječi (promjenjive i nepromjenjive riječi)
                                                     2. kategorija oblika riječi (morfološke kategorije)
                                                     3. kategorija položaja riječi (sintaktičke kategorije)
                                                     4. kategorija riječi
U ovom razredu se upoznajemo kategorijama vrsta i oblika riječi.

KATEGORIJA VRSTA RIJEČI
Riječi su prema vrsti podijeljene u 10 vrsta.
I. Promjenjive vrste riječi
Promjenjive vrste riječi zove se i punoznačne ili leksičke riječi jer imaju i leksičko i gramatičko značenje. U punoznačne riječi spadaju i prilozi.
Imenice imenuju bića, stvari i pojave.
Zamjenice zamjenjuju (najčešće) imenice ili upućuju na nešto označeno imenicama.
Pridjevi se dodaju imenicama da bi ih pobliže označili.
Brojevi (broje) označuju količinu ili poredak.
Glagoli označuju radnju, stanje ili zbivanje.
II. Nepromjenjive vrste riječi
Prijedlozi, veznici, čestice i uzvici jesu nepunoznačne ili gramatičke riječi.                                            One služe za uspostavljanje odnose među punoznačnim riječima.                                                              Za razliku od njih, prilozi su punoznačne riječi.
Prilozi se prilažu (najčešće) glagolima i označuju uvjete vršenja glagolske radnje.
Prijedlozi pokazuju različite odnose između onoga što imenuju imenice ili na što upućuju zamjenice.
Veznici povezuju dvije riječi, skupine riječi ili rečenice.
Čestice (riječce, partikule) same nemaju značenja, ali služe za oblikovanje ili preoblikovanje rečenice.
Uzvici su riječi kojima izražavamo neki osjećaj, oponašamo zvuk u prirodi, dozivamo nekog i slično.
KATEGORIJA OBLIKA RIJEČI
I. Morfološke kategorije imenskih riječi (imenica, zamjenica, pridjeva, brojeva)
kategorija roda (muški, ženski i srednji rod)
kategorija broja (jednina i množina)
kategorija padeža (sedam padeža hrvatskog jezika)
II. Morfološke kategorije glagola
kategorija lica (govornik, sugovornik i negovorna osoba)
kategorija broja (jednina i množina)
kategorija vremena (sadašnjost, prošlost, budućnost)
kategorija vida (podatak o svršenosti ili nesvršenosti glagolske radnje)
kategorija načina (način vršenja glagolske radnje: izjavni, zapovjedni, pogodbeni i željni način)

Hrvatski jezik II lekcija IV : Znanstvene discipline u okviru lingvistike



Fonetika proučava glasove s obzirom na to kako se tvore (artikulacijska svojstva) i kako se čuju (akustička) svojstva.
Fonologija proučava foneme kao razlikovne jezične jedinice.
Morfologija proučava jezične znakove nižih razina -> morfeme i riječi.
Morfo(fo)nologija se bavi fonološkim promjenama u morfemima.
Sintaksa proučava pravila po kojima se riječi slažu u sintagme i rečenice.
Semantika proučava značenje riječi.
Leksikologija proučava i opisuje riječi kao leksičke jedinice.                                                                 (Leksem je jedinica leksičkog sustava koja predočava sve oblike i sva značenja neke riječi.)
Leksikografija se bavi sastavljanjem rječnika.
Etimologija proučava podrijetlo i razvoj pojedinih riječi.
Stilistika se bavi proučavanjem stila, odnosno mogućnošću izricanja istog sadržaja različitim sredstvima. Ona nije ograničena na jezikoslovlje, već je povezana i sa teorijom književnosti.

Hrvatski jezik II lekcija III : Osnova riječi



Na morfološkoj razini riječ se sastoji od osnove i nastavka.
Osnova  je dio riječi koji nosi njezino leksičko značenje (zajednički niz glasova upućuje na ono što je riječima zajedničko u značenju). Osnova riječi može se sastojati od jednog ili više morfema.                                                               Osnova je, dakle, dio riječi koji se ne mijenja kada riječ prelazi iz oblika u oblik.
Osnova sastavljena od jednoga morfema zove se monomorfemska osnova, a osnova sastavljena od dvaju ili više morfema zove se polimorfemska osnova.
Riječ ponekad može biti u istom obliku kao njezina osnova (rad, dom, rad-, dom-). Takve riječi imaju ništični (nulti) morfem u nominativu jednine.
U završnom dijelu osnove može doći do glasovne promjene (momci -> momaka; noga -> nozi).
Nastavak je glas ili glasovni skup koji se dodaje osnovi i mijenja zavisno o padežu ili glagolskom licu.

VRSTE OSNOVA
Osnove možemo podijeliti u dvije vrste: I. Rječotvorna (tvorbena) osnova -> za tvorbu novih riječi
 II. Oblikotvorna osnova -> za različite oblike istih riječi

I. Rječotvorna (tvorbena) osnova
Rječotvorna (tvorbena) osnova jest onaj dio riječi koji je zajednički osnovnoj riječi i (novo)tvorenici.    Obično joj dodajemo prefiks ili sufiks i tako tvorimo novu riječ.
Nove riječi u jeziku nastaju izvođenjem jedne riječi iz druge (brod -> brodski) ili slaganjem dviju riječi (ruka, pisati -> rukopis).
Riječ može imati jednu rječotvornu osnovu (sklonost) ili više rječotvornih osnova (rukopis).
Na primjer:
zid -> zidar -> zidarski
Riječ zid je poslužila za tvorbu riječi zidar, a riječ zidar poslužila je za tvorbu riječi zidarski.                 
Sve ove riječi imaju isti korijen (zid), ali nemaju istu rječotvornu osnovu.                                                             
Tako je zid rječotvorna osnova izvedenice zidar, a zidar rječotvorna osnova izvedenice zidarski.
Rječotvornu osnovu treba razlikovati od korijena riječi!

II. Oblikotvorna osnova
Oblikotvorna osnova je osnova na koju se dodaje nastavak za različite oblike iste riječi.      Mijenjajući riječ kroz različite oblike (padež, lice) ne mijenja se značenje riječi.
Oblikotvornu osnovu dobijemo kada riječi oduzmemo oblikotvorni (relacijski) morfem.

N
zidarsk
i (alat)
G
zidarsk
og (a)
D
zidarsk
om (u, e)
A
zidarsk
i
V
zidarsk
i
L
(o) zidarsk
om (u, e)
I
zidarsk
im

Primjer:

Oblikotvorna osnova riječi zidarski glasi zidarsk.




Hrvatski jezik II lekcija II : Podjela morfema



I. PODJELA MORFEMA PREMA POLOŽAJU UNUTAR RIJEČI
Morfemi se prema položaju unutar riječi dijele na korijenske i na afiksalne morfeme.

KORIJENSKI MORFEM
boca
brodska
nos
obalni
nacrtati
AFIKSALNI MORFEMI (AFIKSI)

odlomiti, izlomiti, neslan, predstava, otkriti, ispod
(prefiksalni morfem ili predmetak)


• crtØ, košarkØ, mladØ, staracØ, mladostØ, slušati
(sufiksalni morfem ili dometak)


domovi, očevi, plemena, drveta
(infiks ili umetak)


boca, prisluškivati, domaći, slike, dobri, stolØ
(nastavci)





Svaka riječ ima korijenski morfem - on sadrži temeljno značenje riječi.
Infiks se najčešće javlja:
- u dugoj množini imenica muškog roda (domovi)
- u nejednakosložnoj promjeni imenica srednjeg roda (ramena)

Primjer:
primorje -> pri-mor-j-e                  (P+K+S+nastavak)
morska -> mor-sk-a                        (K+S+nastavak)
sinovi -> sin-ov-i                              (K+infiks+nastavak)
preslušati -> pre-sluš-a-ti              (P+K+S+nastavak)
II. PODJELA MORFEMA PREMA NJIHOVOJ ULOZI (FUNKCIJI)
Morfeme prema ulozi dijelimo na:
1. rječotvorne, derivacijske ili leksičke -> morfemi koji služe za tvorbu novih riječi
2. oblikotvorne, gramatičke ili relacijske -> morfemi kojima se tvore različiti oblici iste riječi; nastavci
Rječotvorne morfeme čine korijenski morfem koji nosi temeljno leksičko značenje te prefiksalni i sufiksalni morfemi koji nose dopunsko leksičko značenje riječi.
Oblikotvorne morfeme čine samo gramatički morfemi, odnosno nastavci.

RIJEČ
Rječotvorni morfemi
Oblikotvorni morfemi
prigradski
pri - ono što je pri čemu
grad - značenje većeg naseljenog mjesta
-sk - značenje pripadnosti

-i (padežni morfem)
brada
brad - dio tijela
-a (padežni morfem)
padam
pad - kretanje prema dolje
-am (morfem glagolskog oblika)

Za +5!
Svi glagoli u infinitivu zapravo imaju dvomorfemske osnove što znači da iza korijenskog morfema imaju još 2 morfema: sufiksalni morfem i nastavak (prepisati, zamoliti, uskočiti).

Ponekad se jedan morfem (sufiksalni) ne vidi pa na tom mjestu označimo nulti morfem
(padati, pas-Ø-ti).

Najčešće se dodavanjem nekog sufiksa ispred infinitivnog nastavka mijenja glagolu vid:
poskočiti - poskakivati.

Hrvatski jezik II lekcija I : Morfem



Fonem (grč. phone - glas) je najmanja jezična jedinica koja sama nema značenje, ali ima razlikovnu (distinktivnu) ulogu (30 + otvornik ie + samoglasno r).
Primjer:
brod u boci (sastoji se od fonema |b|r|o|d|u|b|o|c|i|)
broj u buci  (sastoji se od fonema |b|r|o|j|u|b|u|c|i|)
Kad smo zamijenili jedan fonem drugim fonemom (|d|-> |j| i |o|->|u|) fonološka okolina ostala je ista, a značenje riječi se promijenilo.
Morfem (grč. morphe - oblik) je najmanja jezična jedinica koja ima značenje. Morfem je, dakle, značenjska jedinica.
Morfologija (oblikoslovlje) je znanost koja proučava oblike riječi.
Morfemskom analizom riječi se dijele na morfeme. Kada riječi dijelimo na morfeme, dobivamo odsječke sa značenjem.
Primjer:
Riječ „boci“ može se podijeliti na dva dijela od kojih svaki ima značenje: 
(u) boc -> temeljno značenje riječi, dakle korijen riječi
-i -> značenje padeža, roda i broja (lokativ, ženski rod, jednina)
Ništični (nulti) morfem pridružuje se riječi koja ima samo jedan morfem, no deklinacijom vidimo da ta riječ dobiva nastavak u drugim padežima ( N lažØ | G laži | D laži | A laž | V laži | L (o) laži | I laži ).
Morf je izraz morfema. On je posljedica glasovnih promjena koje se događaju na granicama morfema i tako mijenjaju izraz samog morfema.
Alomorf je inačica morfema, što znači da je njegov izraz djelomično ili potpuno različit, a sadržaj (značenje) isti.
Primjer:
cvijet - cvjetovi | odletjeti - otpasti | nizak - niska | prah - prašina | vuk - vuci
Supletivni morfem je potpuno različiti alomorf istog morfema.
Primjer:
ja - mene | čovjek - ljudi | dobar - bolji
Slog je izgovorna jedinica. Kada riječ dijelimo na slogove, dobivamo odsječke bez značenja.
Riječ je najmanja samostalna jedinica koja ima značenje. Može se sastojati od jednog ili više morfema.