Imenice
LEKSIČKE OSOBINE IMENICA
I. Podjela imenica
prema značenju
Imenice prema
značenju dijelimo na opće i vlastite imenice.
Opće imenice
dijele se u tri skupine: I. one koje
označuju pojedinu vrstu bića, stvari i pojave
II. zbirne imenice
III. gradivne imenice
Zbirna imenica je
ime za skup istovrsnih bića ili predmeta koji se uzimaju kao cjelina (granje, perad, lišće), znače množinu, ali su u gramatičkom obliku za jedninu. Na primjer, lišće je imenica u
jednini zato što se to mnoštvo uzima kao cjelina. Množina imenice list glasi
listovi. Kod
određivanja roda zbirne imenice stavljamo ih u nominativ jednine i određujemo rod prema nastavku (braća -> ž. r.).
Gradivne imenice označavaju
tvari ili materiju. Uvijek se upotrebljavaju u jednini.
Međutim, ako gradivne imenice znače različite
vrste neke tvari ili materije,
onda se upotrebljavaju u množini (kemijske soli, crna brašna, ...). Dakle,
množina gradivnih imenica ne znači veću količinu materije nego različite vrste iste materije.
Vlastita imenica
nije isto što i vlastito ime, jer
vlastita je imenica jedna riječ, dok
se vlastito ime može sastojati od više
riječi od kojih sve ne moraju biti
imenice (Sveti Petar u Šumi, Dalmatinska zagora).
II. Podjela
imenica s obzirom na čovjekov dodir s onim što imenice označuju
Stvarne (konkretne) imenice imenuju nešto opipljivo
ili nešto što možemo zamisliti kao
opipljivo (oči, krijesnice, sjene, jezera, listanje, anđeo, ...).
Nestvarne (mislene, apstraktne) imenice imenuju osobine,
osjećaje, stanja i slično (mudrost, duh, dobrota, bliskost, sreća, ...).
GRAMATIČKE OSOBINE IMENICA
Gramatičke osobine imenica su rod, broj i padež.
I. Rod
Rod je gramatička
kategorija koja se očituje u slaganju
imenica s drugim imenskim riječima. Kategoriju roda imaju imenice,
pridjevi, većina zamjenica i neki glagolski oblici (glagolski pridjevi). U nekim zamjenicama (ja, ti, mi, vi, se,
tko, što) rod ovisi o uporabi u rečenici,
odnosno o spolu osobe koja postavlja
pitanje.
Rod se određuje
prema nastavku imenice u nominativu jednine.
nastavci za muški
rod:
čovjek Ø (ništični nastavak)
Luka (nastavak -a)
medo (nastavak -o)
nastavci za ženski
rod:
kuća (nastavak -a)
svjetlost Ø (ništični nastavak)
nastavci za srednji
rod:
ljeto (nastavak -o)
polje (nastavak -e)
vrijeme Ø (ništični nastavak)
Većina imenica muškog roda završava suglasnikom (ništični nastavak). Većina
imenica ženskog roda završava nastavkom -a.
Većina
imenica srednjeg roda završava nastavcima
-o ili -e.
Neke imenice (sluga,
vojvoda, starješina, knjigovođa, ...) označuju osobu
muškog spola te su muškog roda,
ali se dekliniraju kao imenice ženskog
roda s nastavkom -a. Da
su to imenice muškog roda vidimo po tome što otvaraju mjesto pridjevu ili
zamjenici muškog roda.
NOTA BENE!
|
Neke imenice označuju ženski spol (taj curetak, taj djevojčuljak),
a ipak otvaraju mjesto pridjevu ili zamjenici muškog roda (lijep curetak, sretni djevojčuljak).
Prema tome, te su imenice muškog roda.
|
|
Neke imenice koje označuju ženski spol mogu biti i srednjeg roda, što
se vidi po rodu pridjeva (malo djevojče).
|
|
Imenica (to) momče
označuje muški spol, a srednjeg je roda, što se vidi po pridjevu ili
zamjenici kojoj otvara mjesto (mlado momče).
|
Za +5!
|
Imenica bol,
ovisno o značenju, može biti i ženskoga i muškoga roda.
Ženskog je roda
kada označuje duševnu patnju (ljubavna bol, boli).
Muškog je roda
kada označuje tjelesnu bol (bol, bola).
Imenica doba
(vremensko razdoblje) je srednjeg roda.
Imenica doba
(glazbeni termin) jest ženskog roda.
Imenica večer
je imenica ženskog roda. (Dobra večer!)
|
II. Broj
Imenice mogu biti u
jednini i u množini. Gramatička
jednina zove se singular, a
gramatička množina plural.
Gramatička jednina
podrazumijeva: jedan primjerak, zbirna imenica i singularia tantum.
Gramatička množina
podrazumijeva: više primjeraka i pluralia tantum.
Imenice koje se upotrebljavaju samo u obliku za jedninu nazivaju se singularia tantum.
Takve su imenice vlastita imena - osobna imena i nazivi
naseljenih mjesta (Petar, Ive, Dubrovnik), neke gradivne imenice (brašno, mlijeko, sol), ali i zbirne imenice.
Imenice koje se upotrebljavaju samo u obliku za množinu nazivaju se pluralia tantum.
Na primjer: grablje,
ljestve, Vinkovci, hlače i škare.
Za +5!
|
Kada se imenice
nađu uz brojeve dva, tri i četiri, one su u nominativu,
akuzativu i vokativu u posebnom gramatičkom obliku koji nije ni
jednina ni množina: jedan
stol -> dva stola (ne stolova!).
Taj se oblik
naziva dvojina ili dual.
|
III. Padež
Padežom se izriču
različiti odnosi između onoga što riječ znači i sadržaja rečenice. Riječi koje se
mijenjaju po padežima zovu se imenske riječi (imenice, zamjenice, pridjevi,
brojevi). Promjena riječi po padežima zove se sklonidba ili deklinacija.
Hrvatski jezika ima 7
padeža: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ, instrumental.
Nominativ
Imenuje nešto,
najčešće rečenični subjekt, stoga
odgovara na pitanja tko? što? .
Genitiv
Njime se najčešće izriče
podrijetlo, pripadnost ili nečija
osobina i odgovara na pitanja koga?
čega? .
Dativ
Padež namjene i cilja te odgovara na pitanja komu? čemu? . Obično
ne dolazi s prijedlozima, ali kada dolazi, to su: k(a), nasuprot, unatoč,
usprkos.
Akuzativ
Najčešće padež
objekta (predmeta radnje) pa odgovara na pitanja koga? što? .
Vokativ
Nazivamo ga padežom dozivanja,
oslovljavanja i obraćanja. Pitanja za vokativ su: oj! ej! . Nije dio rečeničnog ustrojstva, zato se
i odvaja zarezom.
Lokativ
Najčešće je padež
mjesta i odgovara na pitanja (o)
komu? (o) čemu? .
Instrumental
Padež sredstva i društva te odgovara na pitanja kim? čim? . Prijedlozi
koji otvaraju mjesto instrumentalu:
među, nad, pod, pred, s(a), za. Instrumental sredstva ne dolazi s
prijedlogom (Stižem vlakom.).
NOTA BENE!
|
Nominativ i vokativ su nezavisni
padeži.
Nikada ne dolaze s prijedlozima, pa se zato nazivaju i samostalnim padežima.
|
|
Genitiv, dativ, akuzativ, lokativ i instrumental su zavisni padeži.
Nazivaju se i kosim padežima.
|
Gramatička sinonimija
i gramatička homonimija
|
|
Jedno značenje izražava se pomoću više nastavaka (isto znači, različito zvuči).
|
Više značenja izražava se jednim nastavkom (isto zvuči, različito
znači).
|
|
N
|
prvi (broj)
|
broj Ø
|
|
G
|
prvog Ø, prvoga
|
broja
|
|
D
|
prvom Ø, prvome, prvomu
|
broju
|
|
A
|
prvi
|
broj Ø
|
|
V
|
prvi
|
broju
|
|
L
|
(o) prvom Ø, prvome, prvomu
|
(o) broju
|
|
I
|
prvim
|
brojem
|
Gramatička sinonimija
je pojava kada se jednak gramatički sadržaj izražava različitim izrazima. (grč. synonimos - imenjak)
Na primjer:
D prvom Ø, prvome, prvomu
Jedan padež (jedno značenje) ima
tri nastavka.
Gramatička homonimija
je pojava kada se jednom izrazu pridružuje više gramatičkih sadržaja. (grč. homoios + onoma - jednak, sličan
+ ime)
Na primjer:
D broju V broju
L (o) broju
Tri padeža (tri značenja) imaju isti nastavak.
Sklonidba (deklinacija) imenica
Imenice se prema nastavku u genitivu jednine razvrstavaju u 3 vrste: prva ili -a, druga ili -e, treća ili -i sklonidba. Sve imenice koje
pripadaju istoj vrsti sklonidbe imaju jednake padežne nastavke.
Prva ili -a vrsta (većinom imenice muškog roda i
sve imenice srednjeg roda):
N stol, Hrvoje,
nebo, vrijeme | G stola, Hrvoja,
neba, vremena
Druga ili -e vrsta (imenice ženskog roda i
muškog roda s nastavkom -a):
N rijeka, olovka,
Luka, sluga | G rijeke, olovke,
Luke, sluge
Po drugoj ili -e vrsti mijenjaju se i sve ostale imenice muškoga i ženskoga roda
koje imaju u genitivu nastavak -e: ujo-uje, Ero-Ere, ...
Treća ili -i vrsta (imenice ženskog roda s
ništičnim nastavkom u nominativu jednine):
N laž, noć, kost
| G laži, noći, kosti
Nema komentara:
Objavi komentar